Kada je 17. jula 1942. godine počela Bitka za Staljingrad, Drugi svjetski rat već je uveliko trajao. Uprkos činjenici da je sukob zahvatio bukvalno cijeli svijet, niko nije mogao ni da pretpostavi da će to biti rat katastrofalnih razaranja, kao i rat koji je doveo do milionskih ljudskih žrtava. Ipak, u tom momentu Njemačka i njene saveznice već uveliko ratuju protiv SSSR-a, niko nije ni slutio da će Bitka za Staljingrad trajati čak 200 dana. Odnosno, kako podsjeća Đorđija N. Zuber, bitka koja je počela 17.7.1942. godine, trajala je sve do 2. februara 1943. godine. No, iako tada nije završen sukob SSSR-a i Njemačke, ova bitka bila je jedna od presudnih koja je nagovijestila da Hitler i njegova armada neće dobiti Drugi svjetski rat.
– Staljingradska bitka je najveća bitka u istoriji ratovanja. Ujedno, ona je najduža bitka tokom Drugog svjetskog rata, koja je trajala punih 200 dana. Borba na koti 102, u Mamojev Kurganu vođena je 135 dana i noći. Nekada je kota prelazila iz ruke u ruku nekoliko puta na dan. Nema evidencije u čijim rukama je češće bila, ali to je bila jedna od najkrvavijih epizoda Drugog svjetskog rata. Prema nekim ocjenama, na obje strane izginulo je čak dva miliona ljudi. Njemci su izgubili milion i sto hiljada vojnika. Mamojev Kurgan je imao izuzetno važan strateški značaj, jer je sa njegovog vrha bio odličan vidik, a samim tim i mogućnost granatiranja cijelog Staljingrada – priča Zuber.
Kako podsjeća, sovjetski maršal Vasilij Čujkov, heroj Sovjetskog Saveza, govorio je da je pozicija te kote bila pitanje života i smrti.
– Od Staljingrada su ostale samo zidine. Komandant Donskog fronta maršal K. Rokoskovski 2. februara poslao je telegram vrhovnom komandantu Josifu Visarionoviču Džugašviliju Staljinu, da je Donski front potukao i uništio Hitlerovu armiju i zarobio skoro 500 hiljada vojnika i 30 generala na čelu sa Fon Paolsom. Staljingradska bitka označila je početak kraja Trećeg Rajha – podsjeća Zuber. On iznosi i zanimljive podatke koji se tiču statistike vezane za Staljingradsku bitku.
– Tokom bitke korišćeno je 28 hiljada topova i minobacača svih kalibara, tri hiljade tenkova, dvije i po hiljade borbenih aviona. Njemačka komanda je na Staljingrad poslala milion i 100 hiljada vojnika. Bitka za Staljingrad bila je zaokret u svjetskoj istoriji. Katastrofa Njemaca pod Staljingradom u mnogome je uticala na pad morala u Vermahtu. Nedugo nakon ove bitke, vojske Italije, Rumunije, Bugarske, Mađarske i Finske su kapitulirale – navodi Zuber.
No, SSSR se odužio svojim herojima, ne samo medaljama i počastima, već i velelepnim spomenikom, koji dominira i dan-danas nad nekadanjim Staljingradom, danas Volgogradom. Vječni spomen žrtvi ovog grada i njegovih stanovnika i vojnika Crvene armije koji su prošli kroz najgora iskušenja tokom trajanja ove bitke, osmislio je ruski vajar našeg porijekla Jevgenij Vučetić, čiji je otac Srbin iz Bjelopavlića, priča Zuber.
– Sovjetska boginja pobjede ili kako je Rusi nazivaju „Majka otadžbine” izgrađena je kao simbol pobjede u čast herojima Staljingradske bitke. Skulpturu je projektovao Jevgenije Vučetić, a nalazi se na nekadašnjoj koti Mamajev Kurgan. Zahvaljujući ovoj monumentalnoj skulpturi, koja bdije na Volgogradom, taj kompleks se ubraja danas među sedam čuda Rusije – kaže Zuber.
Ž.J.
Monumentalni spomenik za heroje SSSR-a
Građevinski radovi na kompleksu i skulpturi na Mamajev Kurganu počeli su 1956, a završeni su 1967. godine. Ovaj memorijalni kompleks zauzima 26 hektara. Do vrha statue vodi 200 granitnih stepenica koje simbolizuju 200 krvavih dana bitke, kaže Zuber.
– Pored glavne skulpture „Majke otadžbine” na kompleksu se nalazi još 35 granitnih spomenika posvećenih herojima Sovjetskog Saveza. Na posebno istaknutom mjestu sahranjen je dvostruki heroj SSSR-a maršal Vasilij Čujkov.
Sama statua „Majke otadžbine” visoka je 82 metra, a mač koji drži u ruci dug je 32 metra. Postolje je visoko 50 metara, a teško osam hiljada tona, dok je osnova postolja visoka 16 metara – ističe Zuber neke od podataka vezanih za monumentalni spomenih herojskoj epopeji Drugog svjetskog rata, koji je osmislio Vučetić.